Studentica s Floride Emma Gonzalez održala je jeziv govor o kontroli oružja

Ameriku je potresla još jedna masovna pucnjava prošli tjedan kada napadač je ušao u srednju školu Marjory Stoneman Douglas u Parklandu na Floridi i ubio 17 ljudi. Danas je Emma Gonzalez, starija u školi, govorila na skupu za kontrolu oružja u Fort Lauderdaleu, a njezin uzbudljivi govor dijeli se po svim društvenim mrežama.

Pročitajte cijeli transkript govora putem CNN, ispod:

Nismo već imali minutu šutnje u Zastupničkom domu pa bih htio imati još jednu. Hvala vam.

Svaka osoba ovdje danas, svi ti ljudi trebali bi biti tugujući doma. Ali umjesto toga, mi smo ovdje gore i stojimo zajedno, jer ako sve što naša vlada i predsjednik mogu učiniti je poslati misli i molitve, onda je vrijeme da žrtve budu promjena koju moramo vidjeti. Od vremena osnivača i nakon što su u Ustav dodali Drugi amandman, naše se oružje razvijalo brzinom od koje mi se zavrti u glavi. Oružje se promijenilo, ali naši zakoni nisu.

Sigurno ne razumijemo zašto bi vikendom bilo teže praviti planove s prijateljima nego kupiti automatsko ili poluautomatsko oružje. Na Floridi za kupnju oružja ne trebate dozvolu, ne trebate dozvolu za oružje, a nakon što ga kupite, ne morate ga registrirati. Ne trebate dozvolu za nošenje skrivene puške ili sačmarice. Odjednom možete kupiti onoliko oružja koliko želite.

Danas sam pročitao nešto jako moćno za mene. Bilo je to s gledišta učitelja. Citiram: Kad mi odrasli kažu da imam pravo posjedovati pištolj, sve što mogu čuti je da moje pravo na posjedovanje pištolja nadmašuje pravo vašeg učenika na život. Sve što čujem je moje, moje, moje, moje.

Umjesto da brinemo o našem testu za poglavlje 16 AP Gov -a, moramo proučiti naše bilješke kako bismo bili sigurni da su naši argumenti temeljeni na politici i političkoj povijesti vodonepropusni. Učenici ove škole čitav život vode rasprave o oružju. AP Gov je ove godine imao oko tri debate. Do nekih rasprava na tu temu došlo je čak i tijekom pucnjave dok su se studenti skrivali u ormarima. Ljudi koji su trenutno uključeni, oni koji su bili tamo, oni koji su objavljivali poruke, oni koji su tvitovali, oni koji su dali intervjue i razgovarali s ljudima, sluša se ono što se čini kao prvi put na ovu temu koja se pojavila više od 1000 puta u posljednje četiri godine sama.

Danas sam saznao da postoji web stranica shootingtracker.com. Ništa u naslovu ne sugerira da se isključivo prati pucnjava iz SAD -a, ali treba li to riješiti? Budući da je Australija 1999. godine imala jedno masovno pucnjavu u Port Arthuru (i nakon masakra) uvela je sigurnost oružja, a od tada je nije imala. Japan nikada nije imao masovnu pucnjavu. Kanada je imala tri, a Velika Britanija jednu, obje su uvele kontrolu oružja, a evo nas ovdje web stranice posvećene izvješćivanju o ovim tragedijama kako bi se mogle formulirati u vašu statistiku pogodnost.

Gledao sam jutrošnji intervju i primijetio da je jedno od pitanja glasilo: mislite li da će vaša djeca morati proći druge školske vježbe strijelaca? Naš je odgovor da naši susjedi neće morati prolaziti kroz druge školske vježbe strijelaca. Kad smo razgovarali s vladom - a možda su se i odrasli navikli govoriti 'tako je to', ali ako smo mi studenti nešto naučili, to je da ako ne učite, nećete uspjeti. U ovom slučaju, ako aktivno ne radite ništa, ljudi neprestano završavaju mrtvi, pa je vrijeme da počnete nešto raditi.

Bit ćemo djeca o kojoj čitate u udžbenicima. Ne zato što ćemo biti još jedna statistika o masovnom strijeljanju u Americi, već zato što ćemo, baš kao što je David rekao, biti posljednje masovno strijeljanje. Baš kao i Tinker v. Des Moines, promijenit ćemo zakon. To će u tom udžbeniku biti Marjory Stoneman Douglas, a to će biti posljedica neumornog truda školskog odbora, članova fakulteta, članova obitelji i ponajviše učenika. Studenti koji su mrtvi, studenti koji su još uvijek u bolnici, student koji sada pati od PTSP -a, studenti koji su imali napadi panike tijekom bdijenja jer nas helikopteri nisu ostavljali na miru, lebdeći nad školom 24 sata dan.

Ima jedan tweet na koji bih želio skrenuti pozornost. Toliko znakova da je strijelac s Floride bio mentalno poremećen, čak i protjeran zbog lošeg i nestalnog ponašanja. Susjedi i kolege iz razreda znali su da je on veliki problem. Takve slučajeve morate uvijek iznova prijavljivati ​​vlastima. Jesmo, uvijek iznova. Budući da je bio u srednjoj školi, nikoga tko ga je poznavao nije iznenadilo čuti da je on strijelac. Oni koji govore o tome kako ga nismo trebali ostracirati, niste poznavali tog klinca. U redu, jesmo. Znamo da oni tvrde da imaju problema s mentalnim zdravljem, a ja nisam psiholog, ali moramo obratiti pažnju na činjenicu da to nije bio samo problem mentalnog zdravlja. Tolikom broju učenika ne bi naškodio nožem.

A kako bi bilo da prestanemo kriviti žrtve za nešto za što je student kriv, ljudi koji su mu dopustili da kupi oružje na prvom mjestu, oni na izložbama oružja, ljudi koji su ga potaknuli da kupi pribor za svoje oružje kako bi ga u potpunosti izradio automatski, ljudi koji mu ga nisu oduzeli kad su znali da je izrazio ubilačke sklonosti, a ja ne govorim o FBI -a. Govorim o ljudima s kojima je živio. Govorim o susjedima koji su ga vidjeli vani kako drži oružje.

Ako predsjednik želi doći do mene i reći mi u lice da je to bila strašna tragedija i kako se to nikada nije trebalo dogoditi i održati govoreći nam kako se ništa neće poduzeti po tom pitanju, rado ću ga upitati koliko je novaca dobio od Nacionalnog streljačkog saveza.

Želiš znati nešto? Nije važno, jer već znam. Trideset milijuna dolara. Podijeljeno s brojem žrtava iz vatrenog oružja u Sjedinjenim Državama u samo mjesec i pol u 2018., to iznosi 5.800 dolara. Koliko ti ti ljudi vrijede, Trump? Ako ne učinite ništa kako biste spriječili da se to nastavi događati, taj će se broj žrtava iz vatrenog oružja povećati, a vrijedan će se smanjiti. A mi ćemo vam biti bezvrijedni.

Sram vas bilo za svakog političara koji prima donacije od NRA.
Da je vaš novac ugrožen kao i mi, vaša bi prva pomisao bila, kako će se to odraziti na moju kampanju? Što da izaberem? Ili biste nas odabrali, pa ako biste nam odgovorili, hoćete li se jednom tako ponašati? Znate što bi bio dobar način da se tako ponašate? Imam primjer kako se ne ponašati tako. U veljači 2017., prije godinu dana, predsjednik Trump ukinuo je uredbu iz doba Obame koja bi olakšala blokiranje prodaje vatrenog oružja osobama s određenim mentalnim bolestima.

Iz interakcija koje sam imao sa strijelcem prije pucnjave i iz informacija koje trenutno znam o njemu, zapravo ne znam je li bio psihički bolestan. Ovo sam napisao prije nego što sam čuo što je Delaney rekao. Delaney je rekao da mu je dijagnosticirana. Ne trebam psihologa i ne moram biti psiholog da bih znao da je ukidanje tog propisa bila doista glupa ideja.

Republikanski senator Chuck Grassley iz Iowe bio je jedini sponzor ovog zakona koji sprječava FBI da vrši provjere prošlosti ljudi o kojima je presuđeno biti mentalno bolestan, a sada je za zapisnik izjavio: 'Pa, šteta što FBI ne provjerava prošlost ovih mentalno bolesnih ljudi.' Dobro, duh. Tu priliku ste iskoristili prošle godine.

Lažu nas ljudi u vladi koji su izglasani za vlast. Čini se da smo mi djeca jedini koji su primijetili, a naši roditelji nazvali BS. Tvrtke ovih dana pokušavaju napraviti karikature tinejdžera, rekavši da svi smo sami uključeni i opsjednuti trendovima, a oni nas ućutkuju u pokornosti kad naša poruka ne dopre do ušiju nacije, spremni smo pozvati BS. Političari koji sjede u svojim pozlaćenim mjestima u Domu i Senatu koje financira NRA govoreći nam da se ništa nije moglo učiniti da se to spriječi, zovemo BS. Kažu da oštriji zakoni o oružju ne smanjuju nasilje u oružju. Zovemo BS. Kažu da dobar momak s pištoljem zaustavlja lošeg momka s pištoljem. Zovemo BS. Kažu da su pištolji samo oruđe poput noževa i opasni su poput automobila. Zovemo BS. Kažu da nikakvi zakoni nisu mogli spriječiti stotine besmislenih tragedija koje su se dogodile. Zovemo BS. Da mi djeca ne znamo o čemu govorimo, da smo premladi da bismo razumjeli kako vlada funkcionira. Zovemo BS.

Ako se slažete, registrirajte se za glasovanje. Obratite se lokalnim kongresnicima. Dajte im djelić svog uma.