2Sep
Sedamnaest odabire proizvode za koje mislimo da će vam se najviše svidjeti. Na vezama na ovoj stranici možemo zaraditi proviziju.
--René Daumal (1908. -1944.), Francuski pjesnik i kritičar
Otvaram oči da vidim jutarnju sunčevu svjetlost koja se naginje preko Renoira kako mi visi iznad kreveta, i nekoliko sekundi ne znam gdje sam.
Onda se sjetim.
I srce mi se nadima od vrtoglavog uzbuđenja. Ne stvarno. Vrtoglav. Kao, prvi dan škole i ja imam vrtoglavo novu dizajnersku odjeću iz TJ-Maxxa.
I ne samo zato što mi taj Renoir visi nad glavom? To je stvarno. Iako jest, a ne otisak, kakav sam imao u svojoj spavaonici. Pravo originalno djelo, samog impresionističkog majstora.
U što u početku nisam mogao vjerovati. Mislim, koliko često uđete u nečiju spavaću sobu i vidite originalnog Renoira kako visi iznad kreveta? Hm, nikad. Barem ako si ja.
Kad je Luke napustio sobu, ja sam ostala, pretvarajući se da moram koristiti kupaonicu. Ali doista sam skinuo espadrile, popeo se na krevet i bolje pogledao to platno.
I bio sam u pravu. Mogao sam vidjeti kuglice boje koju je Renoir koristio za izradu čipke koju je tako pomno iscrtao na manšeti rukavca djevojčice. A pruge na krznu mačke koju djevojčica drži? Podignuta mrlja. To je pravi Renoir, u redu.
I visi iznad kreveta u kojem se budim... isti krevet koji je trenutno obasjan sunčevom svjetlošću s visokih prozora s moje lijeve strane... sunčeva svjetlost koja se odbija od zgrade preko puta... ta je zgrada METROPOLITANSKI MUZEJ UMJETNOSTI. Onaj ispred Central Parka. Na Petoj aveniji. U NEW YORK CITYU.
Da! Budim se u NEW YORK CITYU!!! Velika jabuka! Grad koji nikad ne spava (iako pokušavam dobiti barem osam sati noću, ili će mi kapci nabubriti, a Shari kaže da postajem nervozan)!
Ali ništa od toga nije ono što me čini tako vrtoglavim. Sunčeva svjetlost, Renoir, Met, Peta avenija, New York. Ništa se od toga ne može usporediti s onim što me zaista uzbudilo... nešto bolje od svih tih stvari, i novu odjeću za povratak u školu od TJ Maxxa zajedno.
I nalazi se u krevetu tik do mene.
Pogledajte samo kako je sladak dok spava! Muško slatko, a ne mače slatko. Luka ne leži ondje sa širom razjapljenim ustima s ispljunutom bokom, kao ja (znam da to radim jer su mi sestre rekle. Također zato što se uvijek budim na mokro mjesto na svom jastuku). Uspijeva jako lijepo držati usne spojene.
A trepavice mu izgledaju tako dugačke i kovrčave. Zašto moje trepavice ne mogu izgledati tako? Nije pošteno. Ipak sam ja djevojka. Ja sam taj koji bi trebao imati duge kovrčave trepavice, a ne škrte kratke. Moram koristiti uvijač za trepavice Zagrijala sam se sušilom za kosu i oko sedam slojeva maskare ako želim izgledati kao da imam trepavice svi.
U redu, moram prestati. Prestani opsjednuti trepavice mog dečka. Moram ustati. Ne mogu cijeli dan ležati u krevetu. U NEW YORK CITY -u sam!
I dobro, nemam posao. Ili mjesto za život.
Jer taj Renoir? Da, pripada Lukinoj majci. Kao i krevet. Oh, i stan.
Ali kupila ga je tek kad je mislila da se ona i Lukin tata rastaju. Što sada nisu. Zahvaljujući meni. Stoga je rekla da bi ga Luka mogao koristiti koliko god je potrebno.
Sretno Luka. Volio bih da se MOJA mama planirala razvesti od tate i kupiti potpuno prekrasan stan u New Yorku, preko puta ulice Muzej umjetnosti Metropolitan, koji je sada planirala koristiti samo nekoliko puta godišnje za kupovinu u gradu, ili za povremene posjete balet.
U redu, ozbiljno. Moram sad ustati. Kako mogu ostati u krevetu-usput rečeno, krevet veličine king size, potpuno udoban, s velikim bijelim pahuljastim poplunom napunjenim guskom-kad sam imati cijeli grad NEW YORK odmah ispred vrata (pa, dolje u liftu i izvan ukrašenog mramornog predvorja), samo čekajući da ga istražite pored mene?
I moj dečko, naravno.
Čini se tako čudnim to reći... čak i pomisliti. Ja i moj dečko. Moj dečko.
Jer prvi put u životu to je stvarno! Imam iskrenog Boga. Onaj koji me zapravo smatra svojom djevojkom. On nije homoseksualac i koristi me samo kao masku kako njegovi kršćanski roditelji ne bi saznali da stvarno izlazi s dečkom po imenu Antonio. Ne pokušava me samo natjerati da se tako duboko zaljubim u njega da kad mu padne na pamet da s bivšom napravi trojku, ja ću reći da jer se bojim da će inače raskinuti sa mnom. On nije kompulzivni kockar koji zna da sam uštedio mnogo novca i može ga spasiti ako se previše zaduži.
Nije da mi se išta od toga dogodilo. Više od jednom.
I ja to ne samo zamišljam. Luka i ja smo zajedno. Ne mogu reći da se nisam malo uplašio - znate, kad sam napustio Francusku da bih se vratio u Ann Arbor - da se možda više nikad neću čuti s njim. Da mi se zapravo nije toliko svidio i htio me se riješiti, imao je savršenu priliku.
Ali nastavio je zvati. Prvo iz Francuske, a zatim iz Houstona, gdje je otišao spakirati sve svoje stvari i riješiti se stana i auta, a zatim je iz New Yorka stigao. Stalno je govorio da jedva čeka da me ponovno vidi. Stalno mi je pričao sve stvari koje mi je namjeravao učiniti kad bi me ponovno vidio.
A kad sam napokon došao prošli tjedan, učinio ih je - sve one stvari za koje je rekao da će ići.
Jedva mogu vjerovati. Mislim, dečku koji mi se sviđa koliko i meni, Luki se zapravo sviđa, za promjenu. To što imamo nije samo ljetna zabava. Jer ljeto je prošlo, sada je jesen (dobro, u redu, skoro), a mi smo još uvijek zajedno. Zajedno u New Yorku, gdje će ići na medicinsku školu, a ja ću se zaposliti u modi industriji, radeći nešto-pa, vezano uz modu-i zajedno ćemo to učiniti u gradu koji nikada spava!
Čim nađem posao. Oh, i stan.
Ali siguran sam da ćemo Shari i ja uskoro pronaći šarmantnu pied-à-terre koju ćemo nazvati kući. I dok to ne učinimo, Luk se može srušiti, a Shari može ostati u šetnji koju je njezin dečko Chaz pronašao prošli tjedan u East Villageu (s pravom je odbio poziv roditelja da preseliti se nazad u kuću u kojoj je odrastao - kada ga nisu otpremali u internat - u Westchesteru, iz kojeg njegov otac svaki dan putuje u grad na posao jutro).
Iako nije baš u najboljem bloku, nije najgore mjesto na svijetu, s tom prednošću budući da je blizu NYU-a, gdje Chaz doktorira, i jeftino (dvosobna soba pod nadzorom najma za samo dvije tisuće mjesec. I u redu, jedna od spavaćih soba je udubljenje. Ali ipak).
I u redu, Shari je već svjedočila trostrukom ubodu kroz prozor dnevne sobe. Ali svejedno. Bio je to domaći spor. Momak u zgradi preko puta dvorišta izbo je svoju trudnu ženu i punicu. Nije kao da ljudi na Manhattanu svaki dan obilaze stranci.
I pokazalo se da su svi dobro. Čak i bebu, koju su policajci rodili na prednjoj strani zgrade kad je žena krenula na prijevremeni porođaj. Osam kilograma, šest unci! I u redu, njegov je otac zatvoren u zatvorskoj ćeliji na otoku Rikers. Ali ipak. Dobrodošao u New York, mali Julio!
Zapravo, ako mene pitate, Chaz se nekako potajno nada da nećemo pronaći mjesto, a Shari će se morati preseliti k njemu. Jer Chaz je na taj način romantičan.
I ozbiljno, koliko bi to bilo zabavno? Tada smo mogli doći Luka i ja, a nas četvero smo se mogli družiti baš kao što smo se vratili kod Lukea u Francuskoj, a Chaz je miješao kir Royales i Shari šefuju svima oko mene, a ja pravim sendviče od baguette-and-Hershey-bara za sve, a Luke zadužen za glazbu, ili nešto?
A to se zaista moglo dogoditi, jer Shari i ja nismo imali sreće u stanu. Mislim, odgovorili smo na tisuću oglasa, a do sada su mjesta ili razuzeta prije nego što netko od nas stigne tamo pogledati ih (ako ih uopće ima pristojni), ili su toliko užasni da nitko pri zdravoj pameti ne bi želio živjeti tamo (vidio sam WC koji je bio uravnotežen na drvenim blokovima preko OTVORENE RUPE u kat. I to u studiju u Hell's Kitchenu za dvadeset i dvije stotine dolara mjesečno).
Ali bit će sve u redu. Na kraju ćemo pronaći mjesto. Kao što ću na kraju pronaći posao. Neću poludjeti.
Još.
[pullquote align = 'C']
Gore navedeno je izvadak iz Kraljica brbljanja u Big Citu od Meg Cabot. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se koristiti ili reproducirati bez pisanog dopuštenja izdavača HarperCollins, 10 East 53rd Street, New York, NY 10022.[/pullquote]
