2Sep
Sedamnaest odabire proizvode za koje mislimo da će vam se najviše svidjeti. Na vezama na ovoj stranici možemo zaraditi proviziju.
Steve Granitz/Wire Image
Prošlo je gotovo godinu dana otkako smo počeli izlaziti, ali nitko nije znao za nas. Ponekad bih to izneo ležerno, ali on je uvijek pronalazio način da izvrne i preokrene riječi dok se ne pretvore u teoriju koja je izgleda imala smisla. On je bio dobar sa svojim riječima, a ja sam smišljao razloge da im vjerujem. Samo je nekolicini prijatelja u školi bilo dopušteno znati za nas, a on ih je uglavnom ručno birao.
U to vrijeme to je imalo smisla, jer je bio uvjerljiv kada je govorio o privatnosti kao osobama na prvom mjestu. Ponekad bih mu napola u šali rekao da to želim vrištati svijetu na megafonu, jer zbog toga sam se zaljubio. Na to se nikada nije nasmiješio. Iako je moja mama osjećala da ima nešto neobično mračno u vezi s njim, uvijek sam tvrdila da je to samoindukcija. Osim toga, nisam si mogao dopustiti da povjerujem da sam predobar za njega. Bio je beskrajno šarmantan, inteligentan i filozofirao izvan svojih godina. Barem bi tako potajno želio biti opisan.
Znala sam da ga volim i to je jedino što je bilo važno. Naravno da nisam bila najljepša djevojka na svijetu, ali uvijek je govorio da mu se sviđam upravo iz tog razloga, pa sam se time osjećao zadovoljno. Većinu vremena je tako. Jednom sam skupila hrabrosti pjevati pjesmu pred njim u sali za ručak (oduvijek sam voljela pjevati), a on se nasmijao i rekao "... to je ono što je tako super kod tebe; iako nisi dobar pjevač, ne bojiš se pokušati. "To je kompliment, zar ne?
Sada vi napišite sljedeće poglavlje! Kliknite "Vidi sve komentare čitatelja" ispod i objavite svoj odlomak.
Pobrinite se da pratite Nikki Reed (@nikkireed_i_am) i Sedamnaest (@seventeenmag) na Twitteru - objavit ćemo kad Nikki nastavi priču s jednim od vaših poglavlja!