2Sep
Sedamnaest odabire proizvode za koje mislimo da će vam se najviše svidjeti. Na vezama na ovoj stranici možemo zaraditi proviziju.
Otkad je proljeće u punom cvatu, podsjetnici na ljubav i odnose (i moj nedostatak tamo) sve su prisutniji u kampusu i u gradu. U subotu sam otišao u kino pogledati Ukletiu Connecticutu s dvije moje djevojke, Richannom i Joy, i mojim prijateljem iz Atlante, Jayom. Film je bio odličan, a ja sam veliki propalica pa sam skakao za svakim otvaranjem vrata ormara i svakim svjetlom koje je treperilo. Nakon što smo si povratili živce za iskorak u noć, odlučili smo prošetati gradom neko vrijeme. Nisam mogla a da ne primijetim sve ljubavne parove koji nas okružuju kako se smiju, pričaju i samo se zaljubljuju. Nemojte me krivo shvatiti, uvijek je lijepa prilika svjedočiti ljubavi i sreći, ali nisam mogla prestati razmišljati o svojim problemima s dečkima i o tome koliko mi nedostaje onaj do kojeg mi je jako stalo.
Nekoliko momaka se mota okolo, u kampusu i izvan njih, o kojima vam djevojke zaista ne vrijedi pričati (iskreno čak i ja razmišljam), a ostali u mom životu samo su prijatelji koji se ponekad malo zbune sa svojim tekstualnim konvojima i facebook chatovi.
Postoji jedan tip koji mi stalno pada na pamet. Puno smo se družili preko ljeta nakon mature i za vrijeme zimskih raspusta, ali nažalost on ide u školu na jugu. Volio bih da nije bio skroz u Texas Techu pa bismo se mogli družiti i obaviti cijelu stvar o "ljubiteljima proljeća", ali naši će učestali tekstovi i pozivi zasad biti dovoljni. Pretpostavljam da ću nastaviti svoje dnevne snove o starim zimskim danima i sve dok ga ovog ljeta ponovno ne vidim.
Puno ljubavi djevojke,
Anique *
