Kako Rom-Com žanr ludo bogatih Azijata stvara povijest za Azijske Amerikance

Kao dijete koje je odrastalo u New Jerseyu mogu se sjetiti samo jednog filma za koji sam osjećala da je zaista povezan, a to je bio Mulan - Disneyjev animirani film temeljen na kineskoj legendi.

Iako se sigurno nisam mogao povezati s Mulaninom pričom o podrijetlu ili njezinim statusom ratnog heroja, moglo se povezati s nečim jedinstvenim. Za početak, bila je Azijka, što mi se kao klincu činilo rijetkim i posebnim, iako nisam imao jezik za opisivanje stvari poput sustavnog rasizma, brisanja ili bijeljenja. Mulan je također bila hrabra (iako nespretna), učinila bi sve za svoju obitelj (dok ih istovremeno nije poslušala) i bila je potpuno sposobna zaljubiti se.

Ukratko, Mulan je bila višedimenzionalna. I nakon što sam pogledao toliko američkih filmova i TV emisija, počeo sam shvaćati da su Azijci-Amerikanci rijetko dolazili do izražaja kada je trebalo glumiti tako simpatične likove. Azijske uloge koje sam vidio na ekranu bile su simboli, zajedno s crnim pomoćnicima i najboljim prijateljima homoseksualcima za koje se čini da uvijek putuju na rubove bilo koje filmske priče, a ne u njegovo središte.

S godinama sam se navikao viđati istu vrstu Azijca na ekranu-super pametnog štrebera u naočalama, fetiširanu vruću Azijku ili stručnjaka za stoičke borilačke vještine. Ti su likovi rijetko imali crtice, bili su lišeni bilo kakvog unutarnjeg dijaloga i često su utjelovljivali antiazijske rasističke stereotipe. I sa Hollywoodska povijest bijeljenja Azijske priče godinama i godinama, ne čudi što su azijski likovi rijetko imali priliku glumiti zanimljive likove u velikim filmovima.

Ne samo da su ti azijski likovi bili potpuno lišeni složenosti, već su i njihovi rasni identiteti često bili mješavina različitih azijskih etničkih grupa. Osjećao sam se prilično frustrirano sjedeći u bezbroj kina ili na kauču gledajući televiziju. Činilo se da ove popularne značajke zanemaruju činjenicu da gotovo 50 zemalja čini cijelu Aziju. Za sve te kulture, religije, hranu, tradicije, povijesti i ljudska iskustva poravnati u jednu sveobuhvatnu "azijsku" nije samo smiješno, već je i uvredljivo. Siguran sam da bi se ljudi složili da se Italija, Francuska i Španjolska razlikuju iako su svi dio Europe. Zašto to ljudi ne bi vidjeli kad su u pitanju azijski likovi? Jesu li svi bili slijepi prema činjenici da je ovaj prikaz (ili njegov nedostatak) Azijata ne samo spriječio da Azijci-Amerikanci budu zastupljeni u medijima, već je i nastavio štetne azijske stereotipe?

Premotajte unaprijed 10 -ak godina i imamo Ludi bogati Azijci, zabavan film temeljen na knjizi autora Kevin Kwan koja se vrti oko složenih, potpuno razvijenih azijsko-američkih likova koji se zaljubljuju, sukobljavaju sa svojim obiteljima i rješavaju univerzalno povezane probleme. Film prati Rachel (Constance Wu) kako odlazi upoznati obitelj svog dečka Nicka (Henry Golding) u Singapuru. Kad Rachel shvati da je Nick super bogat i da su mu stanarine komplicirane, dolazi do drame.

Ludi bogati Azijci nije ono što biste očekivali od povijesno revolucionarnog filma. Zašto? Zato što je to romantična komedija.

Romantične komedije jedan su od najpopularnijih filmskih žanrova - nasmijat će vas, nasmijati i poželjeti glumiti u vlastitoj ljubavnoj priči. TBH, rom-comi se općenito smatraju neozbiljnim. Došli ste po vrućeg glavnog lika i ostali na nekakvim, možda smiješnim šalama koje slijede. Ovi filmovi nisu tradicionalno poznati po probijanju barijera, upravo zbog toga Ludi bogati Azijci toliko je važno.

Tipičan rom-com nadahnjuje publiku da se poveže i na kraju padne na romansu na ekranu. Da bi postigle ovaj cilj, filmske kuće povijesno se odlučuju za glumce koji predstavljaju ideju društva o tome čemu ljudi trebaju težiti. Rezultat: bijele, heteroseksualne žice ravne veličine bez poteškoća. Od ikoničnih rom-coma poput Bez znanja i27 Haljine na novije filmove poput Mama Mia 2 i Kabina za ljubljenje, ljubavna priča uvijek je usredotočena na ravan, bijeli par i njihove uglavnom ravne, bijele članove obitelji i prijatelje.

Ali to nije slučaj za Ludi bogati Azijci, koji azijsko-američke likove postavlja kao najveću težnju, vrhunac * uspjeha. * Oni nisu samo lijepi, cool i pametni, već su i potpuno opterećeni, zabavni i zanimljivi. U ovom filmu Azijci čine 1%. U intervjuu s The Hollywood Reporter, redatelj Jon M. Chu kaže da je film "način na koji dosad nismo vidjeli Azijate... Suvremeno, elegantno, na vrhu umjetnosti i mode, emotivno, smiješno, sarkastično i nepopravljivo. Uvjeren."

I osjeća se tako ironično. U industriji koja azijske likove smatra najpametnijim ljudima u prostoriji, djecom s visokim uspjehom u tinejdžerskim filmovima i briljantni znanstvenici u fantazijskim filmovima, koji na kraju kulminiraju u ovom uber bogatom i luksuznom svijetu koji su kontrolirati. Konačno stižu do vrha.

Kažu da život oponaša umjetnost, i bila ona namjerna ili ne, na misli ljudi doista utječe ono što čuju ili vide u filmovima i na televiziji. I kao korejsko-američki tinejdžer, to sam doživio iz prve ruke. Često su mi govorili da izgledam baš poput Mulan, u usporedbi s Zločeste cure'Cool Azijci i azijski štreberi i pitali je li moja mama tako stroga kao i Lane Gilmore Girls. Potpuni nedostatak vidljivosti u našoj umjetnosti odražava se na našu kulturu i svakodnevni život, a još više na mlade, impresivne ljude. Kao rezultat ovog pogrešno zamišljenog predstavljanja, Azijski Amerikanci podvrgnuti su istom zanemarivanju ili tipkanju u životu kao što to doživljavaju na toliko ekrana.

Drugi ključni dio ove vidljivosti predstavlja prikazivanje azijsko-američkog iskustva. Ono što je mene osvježilo u ovom filmu je to što prikazuje različite vrste azijskih likova s ​​različitim osobnostima, pozadinama, izgledom i naglascima. Istinska vidljivost nije samo uvlačenje azijsko-američkog glumca u ulogu napisanu za bijelog lika u filmu o tradicionalno bijelom iskustvu.

Rachel se bori s time da je "previše Amerikanka" i "nedovoljno Azijka"-osjećaj s kojim se ja, kao i mnogi Azijci-Amerikanci, možemo povezati. Istražujemo njezine odnose s njezinom komičnom prijateljicom, Peik Lin i njezinom ustrajnom majkom Kerry, koja odgaja Rachel kao samohrana majka nakon što se suočila s grubim preprekama i emigrirala u SAD iz Kine. Također možemo vidjeti uspone i padove romantične veze Rachel i Nicka. Rachel nije azijski stereotip; ona je čovjek i njezina azijsko-američka nost samo je dio njezina identiteta.

Scenaristica Adele Lim rekla je NBC News, „Nismo htjeli romantičnu komediju uroniti u zaista lake azijske stereotipe... Htjeli smo pronaći način da kažemo:„ Ono što je bilo specifično za naše iskustvo koje raste gore da možemo donijeti ono što do sada niste vidjeli u rom-comu? ’Željeli smo da se to učini istinitim.” Iako u njemu nije bilo korejskog lika ili priče specifične za Koreju Ludi bogati Azijci, kao Korejski Amerikanac, još uvijek sam imao snažan odjek u filmu. Nadam se da će uspjeh ovog filma otvoriti vrata za više likova i priča s kojima se ja i drugi Azijci možemo povezati na još dubljoj razini.

Iako film definitivno otvara nove temelje, važno je shvatiti da također ne predstavlja svaku vrstu Azijata. Ludi bogati Azijci ima dobio reakciju zbog nedostatka raznolikog emitiranja unutar azijsko-američke zajednice, prikazujući prvenstveno istočne Azijce iako je radnja filma smještena u Singapuru, zemlji sa značajnom južnom i jugoistočnom Azijom populacija. Ali to je i korak u pravom smjeru.

Iako Ludi bogati Azijci ima sveazijsko-američku glumačku postavu i priča azijsko-američku priču, to je film za svakoga. Ljepota rom-coma je u tome što uvode univerzalno uobičajene (i iskreno, prilično otrcane) teme. To je film u kojem svi možemo uživati, baš kao i to kako su manjine godinama gledale i uživale u filmovima u svjetlu potpuno bijelih glumaca. Kako kaže pisac Kevin Kwan THR, "Ovo je film sa svjetskim i domaćim potencijalom - to se događa samo Azijatima." I tako mi je drago da je tako.

Yerin Kim pomoćnica je Snapchat urednika na Seventeen.com. Pratite je dalje Cvrkut i Instagram!