Drugačiji spin s Markom Hoppusom na osiguraču

Ono što se ne voli kod blink-182-a Mark Hoppus? On je smiješan. On stvara dobru glazbu. I on zna jako puno o detaljima glazbenog svijeta. Dakle, CG je bio oduševljen kad je čuo da će Mark sljedećeg tjedna voditi svoju vlastitu emisiju na Fuse -u Drugačiji spin s Markom Hoppusom (Četvrtkom u 19:00 ET). Mark i njegova suvoditeljica, komičarka Amy Schumer razgovarat će o svemu i svačemu što se dogodilo u glazbenom svijetu tijekom tjedna, dovodeći bendove i umjetnike koje morate poznavati. CG je imao sreće da sustigne Marka kako bi nam mogao reći sve o tome što njegovu emisiju čini jedinstvenom (puno humora), kako mu je glazba promijenila život i tko dobiva veliku zvijezdu poput njega, pa, zvijezda je pala!

Cosmogirl: Zašto bismoGledati Drugačiji spin s Markom Hoppusom? Što je tvoj okrenuti se glazbenoj industriji?

Mark Hoppus:

Prije svega, mislim da će to biti prvi talk show posvećen isključivo glazbi. Kad je Fuse prvi put predložio ideju, pitao sam 'Kako želiš da izgleda?' Rekli su 'Što god želiš ...' I takav je njihov stav bio cijelo vrijeme. Oni su cool, smiješni, kreativni ljudi, otvoreni za sve ideje. Čak i prije snimanja prve epizode bilo nam je jako zabavno razgovarati o glazbi, bendovima i idejama za svaki tjedan. Mislim da će se ljudi dobro zabaviti, čuti sjajne intervjue, nevjerojatne nastupe uživo i usput saznati o novim bendovima i umjetnicima. Nadam se da ću, budući da sam sve to prošao u glazbenoj industriji, donijeti svježu perspektivu gostovanju.

CG: Tko su vam gosti iz snova?

MZ: Idealno bi bilo da svaki tjedan želim imati dobre, inteligentne, kreativne, smiješne goste s različitim pogledima na svijet glazbe. Sve ću ih pitati koja im je omiljena pjesma blink-182 i što im se najviše sviđa kod mene kao osobe.

CG: Tko vas je udario u glazbenoj industriji?

MZ: Upoznavanje drugih umjetnika kojima se divim jedan je od najboljih dijelova mog posla. Ne znam bih li rekao "zvijezda udarila" koliko i uzbuđen što čujem ideje drugih ljudi. S obzirom na to da je suradnja s Robertom Smithom na posljednjem albumu blink-182 definitivno bilo ostvarenje sna. Odrastao sam najveći obožavatelj Curea. Znao sam svaki tekst, imao svaki album, B stranu, singl, poster, sve. Zatim smanjite na petnaest godina kasnije i zajedno radimo na pjesmama. Smiješan. Pa da, možda je pala zvijezda.

CG: Što za tebe znači glazba?

MZ: Glazba je život. Glazba definira iskustvo ljudi na ovoj planeti. Navedite jedan trenutak u svom životu koji nije bio isprekidan glazbom koju ste tada slušali. Kad su ljudi dolje, slušaju glazbu koja saosjeća s tom emocijom. Kad su ljudi pojačani, slušaju optimističnije i glasnije pjesme. Album Franka Sinatre postavlja određeno raspoloženje, kao što rekord Clash -a postavlja drugo. Glazba je u svakoj zemlji i svakoj kulturi svijeta. Univerzalna je. Proces upoznavanja ljudi s novom glazbom je nevjerojatan. To je dar. Jedan od najboljih dijelova svakog dana je kada netko kaže: 'Hej, pogledajte ovaj novi bend ...' Uvijek pitam prijatelje koju novu glazbu vole i volim ljudima pokazati nove talentirane umjetnike. Zato sam započeo Bok, Moje ime je Mark podcasti unatrag dana, i Hopp on Pop u Spin [časopis]. Uvijek pokušavam prenijeti glas novim bendovima ...

CG: Koji je prvi album koji je doista utjecao na vaš život?

MZ: Mnogi albumi utjecali su na moj život, ali mislim da mi je prvi put kad sam čuo album Descendants promijenio stvari zauvijek. Album je bio Ne želim odrasti. Ovdje je bend koji pjeva brze, melodične pjesme o životu, odnosima, dosadi prigradske mladosti i hrani. Volio sam energiju, mentalitet, privlačnost melodija. Odmah sam se navukao. Morao sam imati sve njihove albume, a onda mi je trebalo još, što me je navelo da tražim druge bendove, proširujući svoj svijet skokovima i granicama. Potomci su za mene bili početak svega.

CG: Postoji li pjesma koja vas, kad god je čujete, vrati na određeno mjesto ili vrijeme u vašem životu?

MZ: Svaki put kad čujem temu da 2001: Odiseja u svemiru, Mislim na blink-182 turneju na kojoj smo s tom pjesmom započeli predstavu. Na krešendu se zastor spustio i predstava je počela. Odlična turneja.

CG: Koji ste prvi koncert vidjeli, a koji zadnji?

MZ: Prvi koncert na koji sam išao bio je They Might Be Giants u starom klubu 9:30 u Washingtonu, kasnih 80 -ih. Posljednji je bio koncert koji smo svirali prije dva dana u Italiji.

CG: Koliko pjesama ima na vašem iPod -u? I, ima li tu ičega potpuno šokantnog?

MZ: Oh covjece. Ne znam ni sam. 10,000? Nešto kao to? Postalo je previše, pa ako sada postoje pjesme s albuma za koje znam da ću ih uvijek preskočiti, potpuno ih brišem. Život je prekratak da biste sjedili pjesme koje ne volite. Čime bi se ljudi iznenadili? Ne znam. Nemam baš nikakvih tajnih srama. Ako volim umjetnika, sviđaju mi ​​se. Ništa zbog čega bi se trebao osjećati neugodno. Možda bi se ljudi iznenadili kad bi saznali da s vremena na vrijeme slušam stare albume Neila Diamonda. Čovjek se ljulja. Prkosim bilo kome da mi dokaže da nisam u pravu.

CG: Imate li neke zbirke vezane uz glazbu?

MZ: U posljednje vrijeme ponovno se bavim skupljanjem albuma od vinila. Skupljanje glazbe nešto je izgubljeno u doba MP3 -a i preuzimanja albuma. Držanje albuma u rukama i umjetničko djelo u punoj veličini ponovno povezuje umjetnika i slušatelja. Nekada je bilo veliko iskustvo pronaći nešto novo od benda koji ste voljeli, a što nikada prije niste vidjeli. Singl objavljen samo u Japanu, stari album koji je izašao iz tiska. Sada je sve dostupno pritiskom na gumb, a tog uzbuđenja od pretraživanja više nema. S vinilnim albumima i posebnim izdanjima, osjećam da se to vraća.

CG: Kako je drugačije kad iza scene izađete kao producent?

MZ: Biti producent vrlo je drugačije iskustvo od pisanja vlastitih pjesama. Kad pišem s blink-182, sve je u samoizražavanju. Pisanje glazbe i tekstova koji mi znače nešto osobno. To je uzbudljivo, intenzivno, katarzično iskustvo ovo-tko-sam-ja. Kao producent, objektivan sam promatrač, pomažem bendu u oblikovanju svojih ideja u kohezivan album. To je korak unatrag od intimnosti stvaranja. Ja sam vodič, posrednik, redatelj i oglasna ploča. Zaista uživam pomagati bendu u oblikovanju zvukova i ideja od početne iskre do dovršenog albuma. Biti producent drugačije je po tome što, na kraju krajeva, to nije moja umjetnost. To je njihova umjetnost, njihove ideje, njihova poruka. Uvijek poštujem tu činjenicu. Ako postoji neslaganje na koji način ideja treba voditi, založit ću se za svoje mišljenje, ali postoji razlog njihovo ime je veliko na prednjoj strani albuma, a moje je malo na poleđini, pa ću uvijek dati finale benda reći. Čak i kad griješe.

CG: Koji su vam omiljeni trenuci s blink-182?

MZ: Na posljednjoj blink-182 sjevernoameričkoj turneji vodili smo rasprodani show u Madison Square Gardenu. Bio je to nevjerojatan nastup i na tako kultnom mjestu. Sjećam se kako sam hodao izvan pozornice i vani do autobusa, gledao prema Empire State Buildingu i razmišljao 'Vau, ne može biti ništa bolje od ovoga.' Također, prije nekoliko tjedana vodili smo Festival čitanja u Engleska. Gotovo 100.000 ljudi bilo je tamo, a ja sam mislio da je to sjajna predstava. Bio je to još jedan od tih trenutaka. Također, biti na Simpsonovi bilo nevjerojatno.

CG: Koji je novi bend koji voliš i koji nikada ne stari?

MZ: Matt i Kim su sjajan novi bend. Beatlesi nikad ne stare.

CG: Što savjetujete djeci koja se žele baviti glazbom?

MZ: Učini to! Pustite glazbu koja vam znači. Učinite to za sebe. Previše bendova vježba u svojoj garaži, svira nekoliko koncerata na lokalnoj razini i očekuje da će se prilike pojaviti s neba. Bendovi se danas moraju gurati, raditi, brusiti i boriti se da se to dogodi samo od sebe. Uživaj.

Hoćete li gledati Drugačiji spin s Markom Hoppusom? Recite nam zašto ste uzbuđeni što to provjeravate u odjeljku komentara ispod!